Porodično gazdinstvo Božovića, u Radanovićima, jedno je od rijetkih koje privređuje na ime žene, što je neobično ohrabrujuće za mlađe generacije koje žive u patrijarhalnoj sredini kakva je Grbalj. Zahvaljujući preduzimljivosti, upornosti i trudoljubivosti Radmile Božović, uz podršku supruga Steva, djevera, sinova i kćeri, gazdinstvo je oživjelo i nabavkom moderne mehanizacije, uređenjem vrta, voćnjaka, maslinjaka, pčelinjaka, kao i uzgojem stoke, te proizvodnjom sira, mesa, jaja. Ove sezone iz sopstvenog rasada Radmila je uzgojila hiljadu i po strukova paradajza, plodova je bilo napretek, ali je prinos meda iz pčelinjaka od 70 košnica, koje drži njen djever, ove godine, kaže, bio loš, ne samo kod njih, već se „niko ne hvali”.
– Tamo gdje nije porodica složna i gdje svi zajedno ne rade, to je teško. Ni ja nisam nikako sve ovo mogla sama ostvariti, mogu pomusti kravu i usiriti, ali treba do toga doći. U ovim epidemiološkim uslovima, kada suprug, taksista, nema posla, svi ukućani vide da prohod dolazi od seoskog rada. Dosta prodam doma, a ponešto i na kotorskoj pijaci. Događa se da dođe kupac kod nas kući, kupi dva sira, 20 jaja, pa onda dobijem porudžbinu za 30 jaja, sjutra ima 10 litara rakije, 20 jaja, a pošto sam pravila zimnicu - barene paprike u tegli, to isto kupuju – priča Radmila na koji način plasira proizvode sa svog gazdinstva.
S obzirom da je 15 godina radila kao kuvarica u hotelu „Mimoza”, u Tivtu, te ispunjavala starosne uslove da se osigura preko poljoprivredne djelatnosti, kad se za to zakonski otvorila mogućnost, ostavila je posao u ugostiteljstvu i posvetila se djeci i poljoprivredi.
– Pošto su djeca pristizala, jedno, drugo, treće, a meni je kao stalno zaposlenoj bilo naporno da svakodnevno putujem i ispunjavam obaveze na poslu i u domaćinstvu, u dogovoru sa suprugom registrovala sam porodično seosko gazdinstvo i postala sama svoj osiguranik. Nisam tada imala blizu vrtić, muž je radio kao taksista i bio je odsutan po cio dan, pa sam se orijentisala na život i rad u domaćinstvu. Nije to neki teret, to treba da znaš da izneseš i da ne kažeš da si umoran, a ja nisam sklona žaljenju, kaže Radmila.
U domaćinstvu najčešće ona organizuje poslove, a svi ukućani joj pomažu, posebno u vrijeme kosidbe. Očiste štalu, nahrane stoku, uvijek joj „dadaju ruke” kada joj treba. Porijeklom je iz stočarskog kraja, Prijepolja, te joj rad sa domaćim životinjama ne pada teško. Rado bi, kaže, čuvala i ovce, ali se još nije odlučila, s obzirom da je imala loše iskustvo sa kozama, koje znaju da oglođu koru od voćaka i tako ih oštete.
M.D.P.

---

Začeci agroturizma
– Bavim se i agroturizmom, pa sam tako u saradnji sa jednom Ruskinjom koja je imala kuću u Bigovu, primala na svom gazdinstvu grupe djece. Dolazilo je po njih deset, petnaestoro, razgledali su farmu, krave, pilad, svinje. Iskoristila bih priliku da im ponudim domaće specijalitete - pitu sa sirom, zeljem, mesom, od kora koje sama razvijem, mesila sam i domaće kifle. To je lijepo krenulo, ali pandemija nas je usporila u tome – kaže Božović.